Dok su jedni pokušavali da animiraju okupljeno društvo, nekolicina “minera” je skakala po računarima u potrazi za sopstvenim identitetom. Sveže ofarbana i uglancana jaja su se ponosno šepurila u prikladnim korpicama. Čuvena grupa “Mrnki-drnk” je zavijala iz svih raspoloživih zvučnika. Srećna gomila ljudi se blaženo valjuškala po dvorištu u šljivekstazi…

A onda je na scenu stupio Susjed-koji-je-pogrešno-shvatio-prizor i …pozvao policiju.Uvek spremni da stanu u odbranu naroda, časni pripadnici ove službe su se u najkraćem roku odazvali pozivu zabrinutog građanina. Upali su u pomenutu blaženu gomilu tucajući sve pred sobom, dok im se nisu iskrivile palice. Bez upozorenja su ispitali tetkice, strinice, komšinice, kvalitet prasećih bataka i salate barene na popodnevnom suncu.

U trenu smo zaključili da je riječ o rakiji. Gledali smo gdje se to Rade životinja takav pijan muva i vidjeli da ulazi u dvorište komše Milovanovića. Začusmo dreku i svi skupa pojurismo da vidimo o čemu je riječ. Na po dvorišta stajao je vepar veličine medvjeda, a s druge strane Rade sa svojim žutim nožem i domaćom rakijom. Odmah smo pomislili da će ga veprina rastrgat takvog pijanog u djeliću sekunde ali bili smo u
krivu. Ne znamo jel to od rakije, dugogodišnjeg iskustva ili neke superherojski čudne moći ali ono što se dogodilo očaralo nas je i ostali smo zakopani u mjestu. U jednom trenu unezvjereni vepar se dao u bijeg ravno prema Radetu. No dogodilo se neočekivano.Rade ga je raspizdio bocom po glavi i munjevitim potezom zmajeve kandže preklao ga desnom rukom. Svinji su oči nabrekle ko dvije seljačke sarme dok je Rade urlo i lijevom rukom iščupo srce svinji.

Tada se pojaviše ostali ukućani, iznjeli su bocu rakije i meze i svi u glas dreknuše “Brao Rade životinjo jes mu pokazu.” Rade se samo nasmijo, uzeo bocu i potegnuo ko da je voda. Pozdravio ukućane i izašo kroz vrata kapije van. Ukućani su rasporili svinju i nastavili svojim poslom kako to već ide na kolinju, kad začusmo dreku s ulice. “Koljem svinje !!!” Rade se spremo za još jedan pohod.
Ovaj 29.11., Dan Republike ćemo uvijek pamtiti. To je dan kad je Rade poklo golim rukama 19 svinja.

Svoju priču nam je ispričao pripiti čovjek srednje dobi dok je vikao po birtiji i mahao polupraznom bocom rakije, domaće. Uspjeli smo zabilježiti svaku njegovu riječ ;

“Ja sam Sto-jan, princ Preslatinaca, branilac tajne birtije “Kod dve šljive”. Ovo je Brbo, moj hrabri prijatelj (tu je pokazao prstom u olinjalu, crnu džukeletinu kojoj je rep gorio od peći u uglu birtije, pas se nije ni pomakao, a bio je živ). Tajne neograničene moći stekao sam onog dana kad sam isukao svoju bocu rakije i uzviknuo: „kru te jebo al je dobra“.

Brbo je postao borbeni pas pijanac, a ja sam postao Sto-jan, najmoćniji čovjek u Preslatincima kad je pijan! Samo još troje zna moju tajnu: konobarica Mira, lokalni policajac Svetozar, i komšija Mirko. Mi zajednički branimo birtiju “Kod dve šljive” od zlih sila zla koje predvodi Radovan iz Tomašanaca.”

Tu je Stojan napravio dva okreta. Jedan je bio okret očima popularno zvan i skeniranje mozga, a drugi okret je bila vješta pirueta koju je Stojan izveo. U čudu smo gledali sljedeći pokret koji će Stojan izvesti ali on se samo stropoštao na pod birtije.

Za živo čudo Brbo je ustao, uhvatio Stojana za nogu i odvukao ga iz birtije. Mi smo dovršili svoje piće i otišli jer su nas lokalni seljani počeli čudno gledati, a imali su i vile.

Svi znamo da se nešto mora poduzeti kako bi se izišlo iz te krize i recesije,ali nitko ništa ne poduzima da se izađe iz krize i recesije. Svi kukaju kako je teško živjeti zbog krize i recesije,ali svi kukaju sjedeći u birtiji,i nakon naručenog trećeg pivkana,prigovaraju kako je teško živjeti  zbog krize i recesije. E pa Fekal ne!(iako također volimo naručiti trećeg pivkana u birtiji).

Naš prijedlog je prilično jednostavan; prodati ćemo Dalmaciju.Ispuniti ćemo stoljetne težnje naših poglavica, poglavara i poglavnika i riješiti se tog nepotrebnog dijela Hrvatske.

Nestati će potraba za gradnjom čudnih i dugačkih mostova, više nećemo morati gasiti te nesnosne požare svako ljeto (ionako svi znamo da ih Dalmoši samo pale kako bi bili u centru pažnje), produktivnost hrvatskog radiše će narasti na prihvatljiva 2 sata dnevno,a kad nas na moru budu derali za pivo i hranu u birtiji, bar više neće ostati gorak okus u ustima da su nas oderali naši,i konačno boliti će nas jedna stvar za škverove(što god to značilo).

Aukcija je otvorena, cijena je izvješena pa ako neko ima kunu viška, neka se odmah počasti,a ako ima dvije, neka s tom drugom malo pričeka, pa će dobiti i ostatak.

Iako brak nije i službeno potvrđen, poznanici ovih dvoje tvrde kako se par već odlučio provesti medeni mjesec u slovenskim Alpama, tražeći inspiraciju za nove albume.

Vijest je prilično šokirale obožavatelje  hrvatskog pjevača jer se smatralo kako je u sretnoj vezi sa srpskim pjevačem Marijom Šerifovićem, potparolom radikala i vojnim dezerterom.

Upravo zbog toga, Fekalov ekspertni tim je nakon par rakijica zaključio kako se ovdje ipak radi o braku iz koristi, to jest najobičnijoj namještaljci za dizanje tiraže. Ipak svi znamo da na domoljubni zanos najbolje sjeda cajka.

Jagica i Agneza svoje kanaliziranje provode na okruglom drvenom stolu bez ijednog čavla, na kojem se nalaze slova abecede preko kojih one komuniciraju sa dušama umrlih. Svoj rad, kako je to i uobičajeno, provode na velikoj jahti, za ovu priliku odabrale su jahtu jednog Sanaderovog prijatelja.

Kako doznajemo, već su uspostavljeni kontakti sa savjetnikom J. Staljinom koji preporuča ubrzanu industrijalizaciju zemlje, prvenstveno tešku industriju. J.B. Tito savjetuje Sanadera da radnička klasa i poštena inteligencija Hrvatske  krene nakon obavljenog radnog vremena na radne akcije, a A. Hitler za rješenje problema nediscipline u mladeži predlaže ljetne predvojničke kampove. Za savjetnika za ljudska prava, Sanader će uzeti Idi Amina, a za rješavanje bilateralnih prblema sa Republikom Slovenijom slušat će savjete Pola Pota.

Uvjereni smo da će ovakav način  rješavanja  problema biti učinkovitiji od načina na koje je vlada radila proteklih godina.

Kako je to moguće vjerovatno se,  s pravom, pitate? Nakon što je oštrim preletom zgrabio svoj plijen, brzo je odlepršao i ostavio pustoš za sobom, što ga, de facto, čini sokolom, poznatom pticom grabljivicom (ne onom klingonskom).Kako je po važećim crnogorskim zakonima uvjet za dobivanje državljanstva i taj da moraš biti sokol ( sve soko do sokola),  za to više nema pravne prepreke. Još niste uvjereni? Idemo dalje.

Što on (čije se ime ne spominje) radi na jahti za koju se ne zna čija je u vrijeme krize i recesije, ha? Da, tako je, šverca cigarete. Pogađate dobro, to je još jedan od uvjeta da bi ste postali prvi ministar Crne Gore: morate imati barem godinu dana iskustva pri krijumčarenju pljugi, inače niste nizašta. Jebeš čovijeka koji ne zna smuljati par šlepera preko grane. I na kraju se vjerovatno pitate,  zašto on to sve radi? Odgovor je jednostavan:to mu je u prirodi.

Što grabežljivac radi kad nestane plijena? On promijeni lovište. Idemo dalje.

Na prvom, www.jadikovanje možete se tužiti i jadikovati o vašim tegobama i boleštinama. Uvijek će se naći koja altruistička luda koja će vas saslušati i besplatno dati koji savjet ili lijepu riječ za koju liječnici nemaju vremena.

Drugi dio, www.mijenjambolest  sastoji se od razmijenjivanja simptoma bolesti između sudionika. Sastoji se od tri dijela. U prvom, naziva „ Bolest je besplatna“, slobodno se mijenjaju manje boljetice kao npr: prehlade, gljivice, išijasi, opstipacije itd. U drugom dijelu za ultra pretplatnike dozvoljene su zamjene malo težih bolesti: od svih lomova i operacionih zahvata do kroničnih zatajenja bubrega i mozga. Treći dio je samo za premijum pretplatnike i to za najteže bolesti: od side, tumora svih vrsta, ugriza otrovnog sauropsida itd.

Smisao mijenjanja bolesti je dvojaka. S jedne strane pseudoznanstvena, tj.prihvaćanje novih iskustava, a s druge strane zdravoseljačka: muko moja, pređi na drugoga.

Urednici portala obećavaju umirovljenicima popust. Bolesno, zar ne…

Prvo i najosnovnije, seljačina nije seljak. Mnogi seljaci nisu seljačine, većina seljačina nije sa sela. Zatim, tu su životne navike. Ukoliko ste ozbiljno planirali postati seljačina, morat ćete se puno toga odreći jer seljačine provode svoje dane po strogom rasporedu.

Posao nije poželjan no ako ga se ima onda je neki mutan (prave seljačine se ne bave dobrotvornim radom, oni vode biznis). Nakon toga, ide se u birtiju, koja je ujedno i kladionica, gdje se pobožno pregledavaju rezultati 2. latvijske rukometne lige, jer svi znaju da je ta namještena, pa da se okrene i neka lova kada je već tako.

Ostatak vremena provodi se gledajući programe hrvatskih zemaljskih kanala, što ne samo da će vas informirati o zgodama vaših omiljenih tv-junaka, već će spustiti vaš IQ na, za seljačinu, potrebnu razinu. Za one koji još nisu shvatili, čitanje je zabranjeno jer su knjige za pedere i pičkice, ko još čita knjige, bokte?

Za kraj ostavljamo ono iskonsko pitanje, čačkalica u ustima ili ne? Iako će mnogi svjetski stručnjaci ustvrditi da je čačkalica totalno passe, Fekal vam savjetuje da hrabro dođete u svoju omiljenu birtiju sa čačkom koja vam se nehajno premeće preko usnica. Uvijek možete reći da se danas osjećate retro. Ako ste zaista predani postati seljačina, ove i mnoge druge savjete pročitajte u Velikom Fekalovom vodiču za prave seljačine za samo 99,99 kn.

I ne bojte se, ima puno slika, a radujte se, jer je ovo zadnja knjiga koju ćete morati pročitati.

Pljačke kladionica i mjenjačnica, reketarenja, industrijska špijunaža, organizirana prostitucija, raspačavanje opojnih droga, šaranje po klupama u parkovima… samo su neke od kriminalnih radnji kojim su penzići  popunjavali svoje ionako debele džepove.

Na hitnoj sjednici VONS-a raspravljalo se o metodama preodgoja umirovljenika te su se tražili uzroci ovakovih devijantnih ponašanja. Sudionici se nisu mogli složiti tko mora voditi glavnu riječ u odgoju umirovljenika, da li su to domovi umirovljenika, crkva ili njihovi unuci.

Na izvanrednoj sjednici vlade odlučeno je da se radni vijek produži do osamdeset godina te ostvari zamisao reforme mirovinskog sustava – s posla na groblje.