Prvakom je postao Nk Junak iz Jebizdine koji je rezultatom 26 – 1 pobijedio Nk Dajštodaš. Moramo pripomenuti da je na poluvremenu rezultat bio 0 – 1 ali izvrsnom igrom u drugom dijelu igrači Junaka pokazali su kako se bore junaci i dostigli gol razliku potrebnu za prvo mjesto.

Titulu su izgubili igrači Donje Varošice koji su u gradskom derbiju igrali neriješeno s vječitim rivalom Gornjom Varošicom. Nakon 0 – 0 trener donjana izjavio je : Ko će kog, nego svoj svog. Jebem te kume…

Nk Pobjeda izgubio je od drugog garnizona Nato-a 0 – 3.

Ligu napuštaju Nk Titanik koji ni sa sedam igrača više nije uspio pobijediti Nk Faul i ženski košarkaški klub Rupa koji zbog nesređenih papira nije ispunio sve uvjete potrebne  za igranje u ovakvom obliku natjecanja.

Inače mirno kolo završilo je sa tri loma noge, dva slomljena nosa i jednim abortusom. Nažalost, jedan linijski sudac iskrvario je do dolaska hitne. Za naj fer navijače proglašena je skupina Bad  Mother Fuckersi, a hitom kola pjesma: Jebem svima mater, pa i tebi brate, ako s nama nisi, govno ti si…

Odrastao je u kolibi bez struje i vode u američkoj vukojebini, u koju su se njegovi roditelji , bivši hipiji i majstori u davanju imena ( sestra mu se zove Genesis Wren Bungo Windrushing Turtleheart, dok ime brata stvarno ne želite saznati) , preselili kako bi, logično, na miru mogli slaviti solsticij. Za one koji su učili ruski njegovo ime se čita BOUDI MILER, tako da znate pa se možete praviti važni i ispravljati ljude u društvu.

Skijanjem se ozbiljno počeo baviti tek u petnaestoj godini, a do danas je osvojio dva puta Svjetski kup, ima dvije srebrne medalje iz Salt Lake City-a i preko trideset pobjeda u utrkama Svjetskog kupa, ravnomjerno raspoređenih po svim disciplinama, što ga čini iznimno raznovrsnim vozačem, ali i najboljim američkim skijašem svih vremena. To mu, naravno, nije bilo dovoljno pa se Bode dokazivao i van staza, često organizirajući tulume na kojima je uspješno bario manekenke pritom se opijajući do besvijesti. Nakon jednog takvog tuluma tijekom olimpijade 2006, novinari su mu počeli prigovarati, na što je on lakonski odgovorio da se  „mora zabaviti na olimpijskom nivou.“

Popularna je i njegova izjava „ Pa neću valjda trijezan na start!“, nakon upita povodom sumnji u njegovu namazanost uoči jedne utrke, dok je popularizaciji skijanja značajno pridonio kada je skijanje usporedio sa vožnjom u pijanom stanju. Kada je američka skijaška repka shvatila da nije u pitanju samo hvalisanje njezinog nadobudnog člana zabranila mu je daljnje tulumarenje. Ubrzo nakon toga svojeglavi Bode napušta US tim i osniva vlastiti „Team America“ i putuje po skijalištima u svojoj kamp-prikolici, živeći i skijajući  po svojim pravilima.

Kako jedno vrijeme nije imao sponzora, na kacigu si je stavio znak „for rent“ kojeg je zahvaljujući strašnoj medijskoj eksponiranosti vrlo brzo skinio.
Osim skijanjem Bodi se bavio i baseballom no samo na jedan dan: toliko je naime trajala njegova suradnja s nekim niželigaškim klubom. Također, napisao je i knjigu“ Go fast, be good, have fun“, čiji naslov zorno ocrtava njegov stvarni život. Kao tipičan, gotovo stereotipni Amerikanac, Bode je napravio puno prometa no kako je najavio povlačenje na kraju sezone 2008-2009., može se reći da je zarada mogla biti i veća.

Korpulentni 24-godišnjak, rodom iz zagreba, premoćno je pobijedio u svim ocjenjivanim kategorijama: vrijeđanju suparničkih navijača, suca i policije, broju gostovanja, privođenja u alkoholiziranom stanju te ispuštanju neartikuliranih navijačkih pokliča, zaokruživši tako izvrsnu polusezonu  vrhunskim all around performansom koji ga predstavlja budućnošću hrvatskog navijanja. Jedina zamjerka gotovo perfektnim Okrugličinim nastupima je malen broj tuča, njih tek petnaestak no to se može objasniti reputacijom straha koju si je ovaj borac bez mane stvorio u huliganskim krugovima.

Nekako u sjeni ovog spektakla ostala je druga nagrada Fekalovog žirija -ona za nadu huliganizma. Nagrada je dodijeljena Vedranu Š. (101), Demonu s Trešnje, predanom nositelju huliganske obleke, poznavatelju svih hool filmova i pasioniranom ljubitelju stadiona. Za razliku od Okruglice, koji je prilikom primanja nagrade u svom elementu udario novinarku, Demon se nije pojavio, skromno izjavivši kako još nije dovoljno jak za ovakvo veliko priznanje. Strpljivo čekamo 110, da njegova veličina dođe do punog izražaja.

Igrači tako na terene neće izlaziti no domaćini će i dalje biti obvezni platiti suce i delegate te ih počastiti janjetinom ili tjesteninom (ako su slučajno vegetarijanci) u obližnjim restoranima, potičući tako ugostiteljsku djelatnost u gradovima-domaćinima.

Navodno su i igrači oduševljeni ovom idejom jer su mnogi od njih odahnuli kada su čuli kako više neće morati trčkarati nehumana  2-3 kilometra u samo 90 minuta pa će se njihov performans u europskim natjecanjima još više popraviti, ako je to uopće moguće.

Navijačke skupine su zamoljene i dalje izazivati nerede, kako bi se rastuća gledateljska populacija mogla zgražati nad njihovim nepodopštinama, što će osigurati potpuni sportski doživljaj.  Dogovoreno je i kako će se odabrati dva kluba (na lutriji su izvučeni NK Dinamo i HNK Hajduk),  kojima će se pisati bodovi iz svih utakmica koje su „odigrali“, što će pridonijeti stabilnosti naše lige i primirivanju uzavrelih strasti nogometnih kibica.

Kad će se i hoće li se izabrati nova dva kluba nije određeno no to su samo „tehnikalije koje ubijaju draž ove prekrasne igre“, kako nam je objasnio jedan nogometni dužnosnik. Ove dosad neviđene mjere sigurno će popraviti kvalitetu  1. HNL jer gore od ovog dosad ne može.

Sa 15 godina skaut Man. Utd-a primjećuje ga na jednoj kadetskoj utakmici i šalje telegram Mattu Busbyu u kojem piše: „Matt, našao sam ti genija“. Inače na probi u svjetski poznatom Glentoranu nije prošao jer je za te vizionare bio prenizak i premršav. Ubrzo dolazi u Man. Utd. gdje provodi 11 godina i osvaja  brojne trofeje za sebe i klub pa se s pravom smatra kako je najbolje godine dao upravo Crvenim Vragovima. Kada je u četvrtfinalu Kupa prvaka United igrao protiv moćne Euzebiove Benfice, Busby je naložio igračima da prvih 15 minuta krenu polako i „opipaju“ protivnike. Best je u tih 15 minuta zabio dva gola, a trener mu je rezignirano rekao:“Ti očito nisi slušao.“

Kao kreativac koji je igrao na svim ofenzivnim pozicijama i podjednako dobro baratajući loptom objema nogama, Best je često namještao i zabijao golove, i dok ih je u karijeri zabio čak 204, upravo je onaj koji je poništen bio njegov najpoznatiji. Naime, u utakmici Sjeverne Irske i Engleske, Best je čuvenom engleskom golmanu Banksu glavom „ukrao„ loptu pri ispucavanju i mrtav-hladan pospremio u mrežu. Gol je poništen zbog nesportskog ponašanja, kao što bi se ironično moglo reći i za njegovu karijeru.

Upravo 1968. godina, kad je proglašen najboljim igračem svijeta, smatra se početkom njegovog pada. Besta proglašavaju petim Beatleom (zbog frizure i dobrog izgleda), postaje prvi pravi nogometni celebrity, a sama igra polako pada u drugi plan. Počinju brojni problemi s alkoholom, kockanjem i ženama, njegov bećarsko-sportski život najbolje je  okarakterizirala autobiografska izjava:“ Većinu novca sam potrošio na alkohol, žene i skupe aute. Ostalo sam spiskao». Bio je i samokritičan: „ Pokušao sam se odreći žena i pića. Najgorih 20 minuta mog života». George je bio svestrana osoba, pa je tako glumio filmu, držao noćne klubove, snimio fitnes-video, vozio pijan pa završio u zatvoru na 3 mjeseca (gdje je, naravno, igrao za zatvorsku ekipu) i tako dalje i tako dalje…

Bio je i aktivni komentator, posebno svojih nasljednika Paula Gascoignea i Davida Beckhama; dok je prvog isprdao da ne zna što je to IQ, muža popularne pjevačice je ovako počastio: „ Ne zna igrati lijevom nogom, ne zna driblati, ne zna oduzeti loptu, ne zna igrati glavom, ali inače je sasvim dobar igrač.“
Nakon transplatacije bubrega, koje je je uništio cuganjem, Best je otvoreno nastavio piti do smrti 2005. Na pogrebu se okupilo 100 000 ljudi. Iza njega je ostao gorak okus neispunjenog potencijala, ali i upozorenje koje mnogi ne poslušaju.

Danas su stvari bitno drukčije. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća St. Pauli postaje jednim od tzv. ” Kult” klubova, izborom popularnog “Totenkopf” (mrtvačka glava s prekriženim kostima) loga kao i pretvaranjem svake utakmice u spektakularan show, koji nije bio vezan samo za nogomet. Klub su ubrzo prihvatili skvoteri, homoseksualci, komunisti, anarhisti, prostitutke, pankeri i alternativci, i to ne samo u Hamburgu, već i širom svijeta. Navijači od njih nazvali su se Gusarima (zbog loga), a klub je dobio nadimak “javna kuća”.

Upravo su navijači najjača snaga kluba, predvodeći brojne prosvjede protiv vlasti, lomeći kosti naci-skinsima, borbom za prava žena (imaju najviše ženskih fanova u Njemačkoj), zabranom fašističkih simbola i povika na stadionu (prvi u Njemačkoj), ali i brojnim humanitarnim akcijama. Na utakmicama se prepjevavaju “That`s the way I like it”, KC and the Sunshine band-a i “Karma Chameleon”, Boy Georgea, što je nezamislivo na nekim drugim stadionima, a sve je naravno praćeno fantastičnim koreografijama u kojima nerijetko sudjeluje cijeli stadion. Danas samo Njemačkoj klub ima oko 11 milijuna pristalica, a nastupa na Millerntor stadionu koji je gotovu uvijek ispunjen do kraja, bez obzira na kvalitetu i rang natjecanja u kojem nastupa. Igrači, koji nastupaju u dresovima boje govna, izlaze na teren praćeni pjesmom AC/DC-a “Hell`s Bells”, a svaki domaći gol se slavi sa Blurovom “Song 2″.

Brojni bendovi, od kojih su najpoznatiji  ADF, Turbonegro, Bad religion i Sisters of Mercy javno su izjavili podršku St. Pauliju, noseći njihove dresove i pišući pjesme u čast kluba. Igrači i uprava pojavljuju se na heavy metal Wacker Open Air festivalu, a predsjednik kluba, Corny Littman, javno je deklarirani homoseksualac i poznati njemački transvestit.
St. Pauli snažno je povezan sa škotskim velikanom Celticom; navijači oba kluba putuju jedni drugima na utakmice, a u Celticovim fan-shopovima mogu se kupiti i suveniri  St. Paulia.

U cijeloj ovoj priči, nogomet je izgleda najmanje bitan, pa se St. Pauli ne može pohvaliti  niti jednim veći trofejem. To je izgleda “razljutilo” navijače jer se nakon prijateljske utakmice s Bayernom, koja je dobijena kod kuće rezultatom 2-1, klub nagradio nepostojećim, ali nadasve zanimljivim “Weltpokalsiegerbesieger” pokalom, što u prijevodu znači da su dobili tadašnjeg svjetskog prvaka Bayerna.

Kroz brojne zgode i nezgode, klub u kojem je igrao i Ivan Klasnić, sa snažnim identitetom i armijom ludih navijača, postao je svjetski poznat, stojeći kao dokaz i putokaz kako se može i drukčije.