Novi sport u Americi

Dok smo mi Europljani  prilično tradicionalni što se tiče sportova, naši svjetski sugrađani preko bare  mnogo su zahtjevniji i konstantno traže neke nove načine zabave. Tako je prilično brzo popularan postao i waterboarding. Vjeruje se da je ovaj ekstremni sport nastao još u drevnim vremenima(oko druge polovice 20 stoljeća),negdje u jugoistočnoj Aziji. Dugo vremena je bio zaboravljen, no repopularizaciji sporta su pridonijele hrabre američke trupe i agenti dok su branili SAD, uglavnom izvan njegovih granica.Sve što trebate je daska, nešto užeta, krpa (neka kričava, da zbuni protivnika) i par litara vode. Sama igra je jednostavna: 2 strane, od kojih napadača može biti i više,vremenski nije ograničena, a igra se do prvog zadovoljavajućeg priznanja.Pravilo je samo jedno (to je u biti više tradicija); napadači su uglavnom bijelci, ispitanici nisu nikad bijelci i to je to, budite spremni na sate i sate čiste adrenalinske zabave. Američki je predsjednik , vjerovatno  ljubomoran  što njegovi ne mogu biti napadači, kukavički  odlučio zabraniti ovu igru, no prekasno, jer mnogi Ameri i dalje potajice uživaju u njegovim čarima, što je dovelo i do popularne uzrečice underground pokreta: ” Waterboarding is not a crime.”

Bolje vrabac u ruci nego golub na grani

Nije bez vraga narodna mudrost koja se prenosi iz naraštaja u naraštaj. Četiri mudraca sastali su se danas u Črnkovcima te su preistipali ovu drevnu poslovicu i zaključili kako postoji valjanost ove poslovice. Ova četiri mudraca preispitivali su u kojim je situacijama bolje imati vrapca u ruci nego goluba na grani. U svim situacijama jedan od kaskadera angažiranog za pokus, držao je vrapca u ruci, dok je gledao goluba na grani.

U prvoj situaciji, zadatak mu je bio popeti se sa vrapcem u ruci na drvo i pokušati uhvatiti i goluba. Međutim, u trenutku ne pažnje, vrabac mu se iskoprcao iz ruke i obavjestio goluba da ga kaskader želi uloviti. U toj situaciji kaskader je ostao praznih ruku.

U drugoj situaciji, kaskader je držao vrapca u ruci i pustio ga, no pritom ga je zamolio da ne kaže golubu da ga on planira uloviti. No, čim ga je pustio, vrabac je odletio do goluba i sve mu rekao. U toj situacijji, opet je kaskader ostao praznih ruku.

U trećoj situaciji, kaskader je bacio vrapca na goluba, pritom ga je promašio. Vrabac je pao u nesvjest, no golub mu je prišao u pomoć, dao umjetno disanje i vrabac kada je došao k sebi, pobjegao je s golubom.

Četvrta, i jedina preostala situacija je ona u kojoj je kaskader imao zadatak poslat vrapca svojim putem i pustiti goluba da bude na grani koliko god hoće, otići na rakiju ili se baviti nekim drugim pametnijim stvarima. U tom slučaju nije imao ni vrapca niti goluba.

Dakle zakljčci ovih ekperimentalnih istraživanja govore u prilog hipotezi ove poslovice – ako već držiš vrapca u ruci, ne puštaj ga jer će te zajebati.