EXTRA! Smijenjen glavni urednik Fekal tribuna!

Šokantno otkriće o mobingu, te psihofizičkom iživljavanju bivšeg glavnog urednika Fekal tribunea Š.Đ. nad zaposlenicom Ž.Š., i našom kolegicom, novinarkom, unijelo je nemir, nevjericu i tugu u redakciju istoga. Naime, bivši glavni urednik, Š.Đ. se, prema svim prijašnjim anketama, te policijskom ispitivanju zaposlenika, prema svim ostalim zaposlenicima ponašao korektno, poslovno i ljudski.

Prema izjavama zaposlenika, uvijek je bio nasmiješen, ljubazan, humorističan i čak, blag. Zaposlenici su na vrijeme dobivali plaće, radili pet dana tjedno, a prekovremeni sati su bili redovno isplaćeni. Š.Đ je organizirao domjenke za sve veće praznike, team buildinge, godišnje odmore u sezoni, darove za djecu zaposlenika te posebna iznenađenja za rođendane zaposlenika.

Baš zbog navedenih činjenica, zaposlenici, obitelj i prijatelji Š.Đ.- a su ostali zatečeni i neugodno iznenađeni, kada je u podrumu kuće istoga , nađena izgladnjela i kronično neispavana novinarka Fekala koja je preko goluba pismonoše, koji se slučajno zatekao pored podrumskog prozora u kojem je bila zatočena, poslala S.O.S. poziv u obliku pisma, kojeg je našao uzgajivač golubova (Nedjeljko, zvani Hale) i pozvao u pomoć policiju.

Š.Đ. je priveden, i zadržan na ispitivanju u policijskoj postaji, a iscrpljenoj i zlostavljanoj novinarki je pružena pomoć u bolnici, gdje je dobila infuzije zbog dehidracije, i psihološku pomoć. Nakon nekoliko sati shrvana, uz pomoć psihologa i obitelji uspjela je dati izjavu policiji i medijima iz koje saznajemo..

Š.Đ. su još prije godinu dana bili jako dobri prijatelji. Nakon što je Š.Đ odlučio osnovati Fekal tribune, Ž. Š. je pristala pomoći u smislu novinarskog posla kojeg bi obavljala honorarno. Š.Đ. se naočigled, svakim danom sve više mijenjao prema prijateljici, prema kojoj, je prije toga bio izuzetno pažljiv i prijateljski orijentiran. Počeo je vršiti pritisak na nju, da objavljuje sve više članaka u što manjem vremenu, a ako joj to nije uspjelo, prijetio joj je prekidom prijateljstva, a pošto je jadnici to bio jedini prijatelj, izmorena i shrvana, podlegla je pritisku.

Kada joj se koncentracija, svakim danom smanjivala, počela je zakazivati s poslom, tu su počele prijetnje. Š.Đ. je prijetio da će fizički nauditi novinarkinoj činčili, te da će joj spaliti omiljene sandale, koje joj je otuđio, a za koje je jadnica radila mjesecima. Trpila je je zvanja mobitelom alkoholiziranog Š.Đ. u sitnim noćnim satima, kada bi pričao satima o Georgeu Bushu, koji je istome životni uzor, otvaranju čeone čakre i pletenju čarapa, za koje saznajemo da mu je potajni hobi. Isto se nastavilo, kada je Ž.Š.. postala fizički izrabljivana u voćnjaku Š.Đ.-a, gdje je radila po 15 sati dnevno, preživljavajući samo na vodi i jabukama.

Kada više nije bila sposobna za fizički rad, zatvorio ju je u vlastiti podrum gdje je morala plesti čarape, i pisati pisma Opri svaki dan u ime Š.Đ.-a, o psihološkim istraživanjima te ironično, unaprijeđivanju mentalnog zdravlja u novinarstvu.. Tortura je trajala pola godine, od početka zlostavljanja, u vidu pisanja članaka do zatvaranja u podrum, i dana kada ju je na svu sreću policija i golub, spasila.

Š.Đ. je smijenjen, te zadržan na psihijatrijskom liječenju, a novinarka se nakon psihološke pomoći vratila na posao.