U prekrasnom gradu na Dunavu i Savi, tzv. “Beogradu”, dogodio se nekidan strašan zločin. Trebao je to biti samo još jedan dan u užurbanoj beogradskoj svakodnevici no pretvorio se u pravu noćnu moru. Slike i prizori tog strašnog zločina još će dugo vremena moriti Beograđane i njihove jebozovne sugrađanke. No, idemo redom…
Kao što sam već ranije napomenio, trebao je to biti običan dan u glavnom gradu Srbije; autobusi su vozili, ptice su letjele, građani nisu išli na posao, a Bosanci su svoju poslovičnu gostoljubivost odveli na višu razinu kad su poslali jednog od svojih, istina mnogobrojnih, premijera da dočeka njihovu sugrađanku. Susret, kao i svaki drugi nakon što je proteklo tooliiiko puuuno vremena, bio je nabijen emocijama. Pali su zagrljaji, riječi prepune superlativa, suze su potekle, čak su primjećena i dva-tri tapšanja po guzi i sve bi prošlo u najboljem redu da jedan od novinara, nakon što je došao sebi od “povijesnoće” tog trenutka, nije povikao:” Jebote, ovo nije moguće! Kakav zločin, pa kako je nije sram?”
Svi su stali, dotadašnja prijateljski nastrojena atmosfera naglo se natmurila, a široki osmjesi dvoje premijera naglo su se zaledili i malo ukiselili. Mrgudni momci, čije su ruke predaleko od tijela, a oči preblizu kosi (kada bi je imali) napeli su svoje mišiće i sjetili se jedne od rijetkih stvari koje znaju, a to je da se maše utoka. Ostali su se novinari zapiljili u svog kolegu sa totalnim nekuženjem i velikom ljutnjom, jer kako može upropastiti ovako krasno ujedinjenje dvoje prijatelja.
Kakav zločin, što ovaj priča? No nesretnik se nije obazirao ni na kolege ni na premijere ni na nabildane gorile koje su to napeto promatrale, a bome ni zaštitari mu nisu smetali. Samo je tupo gledao u gošću i mantrički ponavljao: “zločin. To je zločin!”
A onda su shvatili.Jedan po jedan su dolazili sebi, prvo novinari pa premijer pa gorile, svi osim zaštitara. Kurva je, naime, nosila krzno.
Mon, Nov 2, 2009
Seks i veze